Upale nosne sluznice su infektivni rinitisi karakteristični za ovo doba godine, za razliku od proljeća i ljeta kada „caruju“ alergijski rinitisi. Infektivni rinitis rijetko se pojavljuje kao izolirana bolest i uglavnom je dio prehlade koja se kod odraslih obično javlja četiri puta godišnje, a kod male djece je sasvim normalno da imaju i po desetak prehlada u godini.
Kao što je već poznato, nos je početni dio dišnog sustava i ima izrazito važnu ulogu u disanju koja je jedna od najvitalnijih funkcija živih bića. Sastoji se od dviju simetričnih šupljina koje su odijeljene nosnom pregradom. U svakoj nosnoj šupljini postoje tri nosne školjke ispod kojih se nalaze nosni hodnici. Takva građa nosa omogućuje turbulencije i ubrzanje udahnutog zraka i njegov odlazak do najudaljenijih i najmanjih dijelova pluća. Dakle, udisanjem na nos može se bolje udahnuti zrak nego disanjem na usta. Nos zaustavlja štetne čestice koje se unose udisajem, odstranjuje ih ili uništava. Nos je čuvar pluća.
Nos djeluje kao mehanički i kemijski pročistač zraka. Prekriven je sluznicom na kojoj su trepetiljke. Sluznica stvara sluz koje neprestano klizi po sluznici zahvaljujući trepetiljkama. Udahnute štetene čestice hvataju se u sluzi i odstranjuju iz dišnog sustava ispuhivanjem iz nosa ili slijevanjem u ždrijelo i gutanjem. To je mehanički filtar. Osim toga, u sluzi nosa postoje imuno-aktivne tvari koje su sposobne uništiti razne mikroorganizme koji udisanjem ulaze u organizam. Na taj način, nos ima i svojevrsnu „klimatsku“ funkciju. Nos hladni zrak zagrijava, a pretopli hladi, suhi važi, a vlažni suši.
Disanje na nos je nešto prirodno i refleksno, za razliku od disanja na usta. Dijete ne može disati na usta do 6. mjeseca života i zato disanje na usta dijete treba naučiti. Svako otežano disanje na nos itekako se negativno odražava na djetetov rast i razvoj te dovodi u opasnost zdravlje i narušava kvalitetu njegova života. Također, disanje na nos važna je pretpostavka zdravlja i odraslog čovjeka.
Nos je jedan izrazito osjetljiv i sofisticiran organ. Osim dišne uloge, nos ima i neke druge funkcije koje se, također, ne smiju zanemariti i podcijeniti. To je važna njušna funkcija, a sljedeća je fonatorna funkcija, odnosno funkcija u stvaranju glasa pri kojoj je nos jedan od rezonantnih prostora koji pridonosi boji i kvaliteti glasa.
Rinitis je upala sluznice nosa. Dva najčešća oblika rinitisa uzrokovana su ili nekim mikroorganizmom ili alergenom. Za ovo doba godine, ujesen i zimi, karakteristični su infektivni rinitisi, za razliku od proljeća i ljeta kada je sezona alergijskog rinitisa.
Infektivni rinitis rijetko se pojavljuje kao izolirana bolest. Uglavnom je udružen s upalom ždrijela i latinski mu je naziv nazofaringitis. Rinitis je dio akutne upale gornjih dišnih putova i iza tog latinskog naziva nazofaringitis krije se nešto što je svima poznato kao „obična prehlada“. Dakle, obična prehlada je zapravo rinitis s različito izraženom upalom grla. Stoga je teško govoriti samo o rinitisu, a bolje je da se, kad se govori o rinitisu, govori o običnoj prehladi u kojoj je rinitis „glavni“ dio kliničke slike. Prehlada, dakle i rinitis, najčešća je bolest čovjeka i javlja se dva do četiri puta godšnje u odraslog zdravog čovjeka, a u djeteta, naročito vrtićke dobi, normalno je i uobičajeno do 10 prehlada godišnje.
Najčešći uzročnici rinitisa i prehlade su virusi i to oko 80%. među njima su u prvom redu rhinovirusi, pa coronavirusi, virusi influence i respiratorni sinsicijalni virus. Bakterije su daleko rjeđe uzročnici, a najčešće su to streptokok, klamidija i mikoplazma. Inkubacija bolesti, dakle razdoblje od infekcije do razvoja kliničke slike, obično traje od 48 do 72 sata.
Bolest se prenosi kapljično, odnosno prijenosom uzročnika zrakom od bolesnika na zdravu osubu, prilikom kihanja ili direktnim kontaktom kao što je rukovanje s bolesnikom koji na koži svoje ruke ima uzročnika. Bolest se može prenijeti i diranjem predmeta koji su kontaminirani sekretima prehlađenih osoba.
Tipični simptomi za rinitis su kihanje, začepljenost nosa i sekrecija iz nosa. Budući da je, kao što je spomenuto, rinitis dio kliničke slike obične prehlade, te su prisutni još i grebanje u grlu, pečenje i suzenje očiju, suhi kašalj. Nerijetko su prisutni i opći simptomi poput povišene tjelesne temperature do 38,5 stupnjeva blage do umjerene opće slabosti i bolovi u mišićima. U većini slučajeva bolest prolazi u razdoblju od 7 do 10 dana. Rijetke su komplikacije, ali su u nekih 1-2% slučajeva moguće, i to su upale sinusa, upale srednjeg uha, bronhitisi i upale pluća. Pušaći imaju daleko veći rizik razvoja komplikacija. Jedini mogući preventivni postupci u prijenosu prehlade su pranje ruku i nošenje maski na licu. Naravno, izbjegavanje boravka u zatvorenim prostorima u kojima se kreće puno ljudi u sezoni prehlada također je važan odlik prevencije.
Učinkovit način liječenja zapravo i ne postoji. Prehlada je samoograničavajuća bolest koja ima svoj tijek i na koncu- kako dođe, tako i prođe. Stoga je simptomatsko liječenje jedino ispravno, u smislu da si simptomatskim lijekovima olakšavamo i ublažimo tijek bolesti. Simptomatsko liječenje sastoji se od mirovanja, obilnog pijenja tekućine, ispiranja sluznice nosa izotoničnom otopinom i sličnim pripravcima za nos, ukapavanjem kapljica za nos radi smanjenja začepljenosti i sekrecije i grgljanje tekućinama koje smanjuju grlobolju. Za ublažavanje općih simptoma poput malaksalosti, bolova i povišene tjelesne temperature preporučuju se analgetici i antipiretici od kojih su najpoznatiji paracetamol i ibuprofen. U slučaju da je prisutan i kašalj, pripisuju se i lijekovi protiv kašlja.
Kapljice za nos, tzv. dekongestivne kapi, ne bi se smjele kapati dulje od sedam dana, a preporučeno je do pet dana. Postoji opasnost od oštećenja sluznice nosa i njušnog živca kapljicama za nos i također u odraslih mogućnost ovisnosti o kapljicama koja se zove medikamentozni rinitis. Ta ovisnost je psihička, tako da „ovisnici“ stalno sa sobom nose bočicu s kapljicama i hvata ih panika ako je slučajno zaborave. Ovisnost je također i fizička u smislu da sluznica, da bi nos bio prohodan, mora stalno biti pod tretmanom kapljica, a što se kapljice više ukapavaju, njihova djelotvornost kraće traje i manje je izražena.
Kapljice za nos moraju se pravilno ukapavati tako da je prođu kroz nos u ždrijelo i progutaju se, nego da ostanu u nosu. Naročito je opasno ako mala djeca gutaju dekongestivne kapi zbog nepravilnog ukapavanja. To može dovesti do teških poremećaja srčanog rada koje zahtijeva bolničko liječenje.
Postoje neki dokazi da uzimanje vitamina, poput vitamina C i D pomaže u liječenju prehlada. Također, i cink, ako se uzme u prvih 24 sata od pojave simptoma bolesti, može ublažiti simptome prehlade. Premda narodna medicina zagovara konzumaciju češnjaka kao prevenciju i liječenje prehlade, nejasno je da li on uistinu pomaže.
Antibiotici nisu lijek koji liječi rinitis, odnosno prehladu, jer nemaju učinka na viruse koji su glavni uzročnici prehlade i kao takvi mogu samo štetiti. Rinitis, odnosno obična prehlada je bolest koju teško možemo izbjeći, ali možemo smanjiti njezinu pojavnost, trebamo se znati s njom „nositi“ u smislu da je na pravilan način liječimo kako bismo je lakše preboljeli i da ne bismo štetili sebi samima nepotrebnim uzimanjem antibiotika.
Pitanje koje se postavalja jest, zašto su ljudi toliko podložni rinitisima, odnosno prehladama. Moguća je pretpostavka da to nije sasvim slučajno. Naime, možda je korisno da smo povremeno prehlađeni, naročito u dječjoj dobi. Ako gledamo prehladu kao bolest kojom se na svojevrsan način „vježba“ imunosni sustav, mogli bismo nos promatrati u kontekstu mjesta u kojem stječemo kondiciju i spremni smo, zahvaljujući toj kondiciji, odolijevati i boriti se protiv bolesti puno ozbiljnijih od prehlade. S druge strane, ne-vježbanjem tog imunosnog sustava i naizgled bezazleni virusi mogu dovesti do razvoja alergija jer imunosni sustav mora biti aktivan, a bez kontakta s mikroorganizmima to se ne događa i aktivnost se prebacuje na borbu protiv nečeg što u biti nije opasno, a to su alergeni.
Izvor korišten prilikom izrade članka: Adiva Plus zdravstveni savjetnik, br. 146/12.12.2014.; Rinitis- upala sluznice, prof.dr.sc. Tomislav Baudoin