Pripreme za porođaj

Da li postoji najbolji način pripreme za porođaj? Možda da, a možda i ne. Ipak, sigurno je da će pripremljena trudnica znati prepoznati određene faze porođaja te koliko određena faza traži njezino aktivno sudjelovanje.

Što se više približava termin porođaja, prvorotkinje osjećaju sve veći strah. Strah za zdravlje djeteta, strah od bolova, strah od nepoznatog. Višerotkinje uglavnom ne osjećaju strah od nepoznatog, ali im se prema prethodnom iskustvu, javljaju drugačiji strahovi. Osjećaji i strahovi kod obje skupine su normalni i prirodni, ali ih je ipak potrebno prevladati kako ne bi utjecali na sam tijek porođaja. Razgovor s liječnikom ili primaljom će zasigurno riješiti brojne nedoumice.

Psihofizička priprema trudnica ne omogućuje porođaj bez straha, ali osigurava pripremu za porođaj bez straha. Kao što smo već ranije spomenuli, pripremljena trudnica znati će prepoznati određene faze porođaja i znati će koliko određena faza traži njezino aktivno sudjelovanje.

Disanje pri porođaju samo je jedna od stvari na koje se unaprijed treba pripremiti. Tijekom porođaja najvažnije je disati, bez obzira na tehniku koja se primjenjuje. U trudu žene od napora i boli zaborave disati, što pridonosi povećanju bolova a i moguće mučnine. Priprema se zasniva na teoretskom i praktičnom dijelu koji se uče na sve posjećenijim tečajevima za trudnice. Praktični dio se sastoji od vježbanja mišića koji čine dno male zdjelice i sudjeluju u porođaju, a upoznavanjem trudnice s fiziologijom porođaja i njegovim fazama otklanjaju se strah i panika za koje je znanstveno povrđeno da snižavaju prag osjeta boli. Disanje nedvojbeno ublažava bolove, smanjuje psihičku napetost te osigurava dovoljan dotok kisika i hranjivih tvari djetetu. Ovako pripremljena trudnica prebroditi će porođaj lakše i bez straha te uspješno surađivati s porodničarskim timom.

Disanje je temelj jedne od najpopularnijih metoda prirodnog porođaja nazvanoj prema njezinu utemeljitelju „Lamaze ili Lamaze-Pavlov metoda“, ili „psihoprofilaksa“. Lamaze, francuski liječnik, obučavao je žene da na trudove odgovaraju različitim tipovima disanja koji se ubrzavaju s intenziviranjem trudova. Na ovaj način više kisika dolazi djetetu i mišićima maternice.

Prilikom prijema u rađaonicu, primalje će rodilji dati kratke upute o tome kako disati. Najčešći savjet je udisanje na nos i izdisanje na usta. Na prvi znak truda, žena se treba koncentrirati npr. na točku na zidu čime stvara vidni podražaj koji ide izravno u mozak. Nakon toga slijedi veliki udah i počinje ritmično disanje. Disanje je praćeno laganom masažom vrhovima prstiju po trbuhu i bokovima. Masaža je dodirni podražaj koji se također prenosi u mozak. Može je provoditi žena sama ili partner, koji i verbalno potiče rodilju i stvara slušni podražaj za mozak.

Rezultat je podraživanje mozga žene višestrukim stimulansima: vidnim, dodirnim , slušnim- koji dolaze u mozak prije bolnih osjeta i „pobijaju“ bol. Naravno, osjet boli ovisi i o kulturalnom okružju, odgoju, osobnoj osjetljivosti i kemijskim procesima u mozgu.

Pripreme je najbolje početi oko 20. tjedna trudnoće. Vježbanje dva puta na tjedan ispočetka je dovoljno, a potkraj trudnoće vježbe disanja i jačanja dna male zdjelice potrebno je činiti i tri puta na tjedan da bi se trudnica optimalno pripremila za porođaj. Ne preporuča se trudnicama vježbati „na svoju ruku“ bez nadzora stručne osobe i bez prethodnog savjetovanja sa svojim liječnikom-ginekologom.

Mišić maternice je tijekom većeg dijela trudnoće relaksiran, a vrat maternice (cerviks) tvrd i zatvoren. Prije nastupa porođaja dolazi do procesa tzv. „sazrijevanja“ vrata maternice. On postupno omekšava, skraćuje se i konačno, otvara se da bi omogućio prolaz ploda. Javljaju se i promjene na materničkom mišiću koji se priprema za stvaranje i prenošenje podražaja koji će izazvati trudove.

Maternica se sporadično kontrahira tijekom cijele trudnoće. Te kontrakcije nastaju samo u pojedinim dijelovima maternice i trudnice ih često i ne osjećaju. Nazivaju se Braxton-Hicksove kontrakcije i prilično su klinički „nevidljive“. U posljednja četiri tjedna trudnoće aktivnost mišića maternice postaje sve jača i sve više koordinirana. To se može zamijeniti kao tzv. lažni trudovi koji su rijetki, slabi i kratkotrajni.

Otprilike 24 sata prije početka pravih trudova javljaju se tzv. „pripremni“ trudovi koji postaju sve jači i sve češći, a rodilja može zamijetiti da se plod umirio, što je normalna pojava pred porođaj. Kada se trudovi kod prvorotkinje počnu javljati periodički po dva u deset minuta, smatramo da su nastupili pravi trudovi i tada bi se trebali uputiti u rodilište. Kod višerotkinja se savjetuje ženama da se upute u rodilište čim trudovi poprime određeni ustaljeni ritam, jer kod njih porod traje kraće i sve opisane pojave događaju se brže.

Početku pojave trudova može prethoditi ispadanje cervikalnog čepa. To je gusti, viskozni sekret iz rodnice koji ispadne pod utjecajem pripremnih trudova, a funkcija mu je zatvaranje cervikalnog kanala u trudnoći.

Važno je napomenuti da svaki porođaj ne počinje na jednak način. Navedene promjene ponekad ne moraju biti tako jasne i zamjetne. Nastupu porođaja u određenom broju slučajeva prethodi prsnuće vodenjaka. U tom slučaju se ne smije čekati pojava trudova već se treba odmah uputiti u rodilište. Prsnućem vodenjaka nestaje barijera koja je izolirala plod od vanjskog okruženja te je time plod izložen različitim vanjskim utjecajima, odnosno infekcijama. Plod nije ugrožen ukoliko porođaj napreduje očekivanim tempom, međutim kod produljenih porođaja koji su počeli prsnućem vodenjaka, liječnik će propisati antibiotik još za vrijeme porođaja da bi se spriječio razvoj infekcije i majke i djeteta. Jednako tako treba znati da normalan porođaj može početi sukrvicom. Pojava sukrvice također je znak da treba krenuti u rađaonicu. Ukoliko je riječ o jačem kvarenju, treba se što hitnije javiti u bolnicu.
Izvor korišten prilikom izrade članka: http://www.adiva.hr/kako-se-najbolje-pripremiti-za-porodjaj.aspx

Liječite prehladu prirodnim pripravcima