Blog

Začepljen nos kod beba

Začepljen nos kod beba

16.01.2015.

Svima su nam već poznati glavni simptomi prehlade a to su sekrecija i začepljenost nosa. Problem nastaje kada oni onemogućavaju neometano hranjenje i san te čak i prouzročiti komplikacije poput upale uha.

Nos je ulazni dio dišnog sustava. Sastoji se od dvije nosnice, a svaka ima tri nosne školjke koje se nastavljaju u nosne hodnike i dalje u dišni put i ždrijelo. U donji nosni hodnik otvara se suzni kanal, a u gornji i srednji otvaraju se sinusi.

Čovjek refleksno diše na nos, iako može i na usta. No, djeca mlađa od 6 mjeseci ne znaju disati na usta, nego samo na nos. Disanje na nos je učinkovitije jer građa nosa omogućava brži protok zraka nego pri disanju na usta, te bolju opskrbu kisikom i najudaljenijih dijelova dišnog trakta. Jednako tako, zrak se u nosu automatski i pročišćava: čestice nečistoće hvataju se na sluz i cilije, a imunološke sluznične komponente dodatno pridonose pročišćavanju.

U nosu se temperatura i vlažnost udahnutog zraka prilagođavaju tjelesnim potrebama te se izbjegava podraživanje dišnih putova hladnim/pretoplim ili presuhim/prevlažnim zrakom. Pri strujanju zraka kroz nos aktiviraju se i refleksni mehanizmi koji utječu na normalan rad srca, disanje, te lučenje suza. Način na koji zrak prolazi kroz nos utječe na formiranje pojedinih glasova, tako da nos ima važnu ulogu u vokalizaciji. Nos je glavni i perceptorni organ za osjet mirisa, od kojeg prolaze signali prema mozgu. Dobra prohodnost nosa preduvjet je dobre ventilacije Eustahijeve tube i održanja normalnog tlaka u uhu i time urednog sluha, a također i urednog otjecanja suza.

Slaba prohodnost nosa glavni je razlog zbog kojeg su narušene ranije nabrojene funkcije nosa. Najčešće je to zbog nosne kongestije, tj. začepljenosti nosa upalne prirode. Tada zbog nakupljanja tekućine i upalnih stanica iz proširenih kapilara u sluznici nosa dolazi do bubrenja sluznice i produkcije prekomjerne količine sekreta pa zrak ne može normalno strujati. Najčešći uzrok tomu su akutne virusne infekcije gornjih dišnih putova, rjeđe bakterijske. U djece su tegobe češće i izraženije nego u odraslih ponajprije zato što su njihovi nosni hodnici uži pa već i mala kongestija dovodi do smetnji pri disanju, a kako mala djeca ne znaju disati na usta, začepljenost nosa ih čini iznimno razdražljivima. Takvo stanje često ometa i uzimanje obroka, pogotovo kod dojenčadi koja da bi mogla sisati moraju moći disati na nos. Također, začepljenost nosa povećava rizik razvoja sekundarnih bakterijskih infekcija i komplikacija dišnih putova, primjerice, upale uha. Ukoliko kongestija predugo traje, pogotovo kod male djece, može negativno utjecati na sluh (provodne smetnje sluha), njuh i razvoj govora. Značajna začepljenost može ometati i spavanje, uzrokovati hrkanje, ali i apneje (pauze u disanju) tijekom sna.

Iz svih ovih razloga važno je spriječiti i ublažiti začepljenost nosa, a pogotovo dulje trajanje kako ne bi došlo do ozbiljnih posljedica. Preventivne mjere obuhvaćaju izbjegavanje iritansa i alergena koji mogu provocirati nosnu kongestiju, primjerice, prašine, duhanskog dima, duljeg boravka u prostorijama sa suhim zrakom, što je zimi osobit problem zbog grijanja. Korisno je ovlaživati zrak i prozračivati prostorije te izbjegavati pregrijavanje prostorija u kojima se boravi.

Ove su mjere poželjne i kada nastupi začepljenost nosa. Od preparata koje možemo koristiti za bolju progodnost nosa i olakšavanje disanja na nos razlikujemo:
1. One koji djeluju na vlaženje nosa i na njegovo bolje čišćenje
2. One koje sadrže aktivne supstancije koje smanjuju otok sluznice i sekreciju (klasični dekongestivi)

Prva i najjednostavnija skupina preparata koji potpomažu čišćenje i vlaženje sluznice su fiziološke otopine te izotonične otopine soli. Korisno ih je obilno ukapati ili ušpricati u nos, malo pričekati te potom starijoj djeci ispuhati nos, a dojenčadi i maloj djeci pomoću pumpice ili nosnog aspirtora izvući natopljeni sekret iz nosa.

Kapi za nos dojenčadi je najbolje ukapavati u ležećem položaju, a starijoj djeci glava treba biti blago ispod razine trupa, okrenuta u onu stranu na kojoj je i nosnica u koju se ukapava i u tom položaju ostati koju minutu. Prednost ovih preparata je to što se mogu često i dugotrajno koristiti jer ne izazivaju navikavanje, ne isušuju sluznicu te nemaju nikakvih nuspojava. Važno je napomenuti da se tzv. prirodni dekongestivi dobro podnose, nemaju ograničenja s obzirom na dob te tako postoje preparati koje mogu koristiti i novorođenčad. Za djecu do 6 mjeseci života je poželjnija i jednostavnija primjena u obliku kapi, a nakon navršenih 6 mjeseci može se i pomoću spreja u nos raspršivati maglica izotonične vode, već prema afinitetu roditelja i djeteta.

Klasični dekongestivi imaju aktivne tvari poput oksimetazolina, nafazolina ili efedrina koje smanjuju otečenost sluznice i lučenje sekreta iz nosa tako što stišću krvne žilice u sluznici nosa. Prečesta i dugotrajna uporaba ove skupine proizvoda djeluje nepovoljno na sluznicu tako što je isušuje i može uzrokovati njeno oštećenje. Stoga je od iznimne važnosti kontrolirati njihovu primjenu što znači ograničiti upotrebu na najviše 5-7 dana u kontinuitetu s masimalno tri ukapavanja tijekom dana. Dekongestivi nisu preporučljivi za dojenčad, a kod male djece je potreban poseban oprez. Dekongestivie je svakako preporučljivo upotrebljavati u kombinaciji s preparatima za vlaženje i čišćenje nosa.

Izvor korišten prilikom izrade članka: http://www.adiva.hr/kada-se-mali-nosici-zacepe.aspx
 

Povratak na blog