Blog

Sportske ozljede u rekreativaca

Sportske ozljede u rekreativaca

18.04.2012.

Prije nego započnemo govoriti o ozljedama i rekreaciji, potrebno je definirati tko je rekreativac i što je sportska ozljeda.
U sportskoj terminologiji rekreativac je onaj tko nema natjecateljskih ambicija, ali se bavi sportom zbog zadovoljstva ili održavanja kondicije. Rekrecijski sport također potiče i druženje i zabavu, bez pojačanog mentalnog i fizičkog opterećenja sudionika. Prema istraživanjima, postotak sportskih rekreativaca u općoj populaciji je između 20 i 40 posto.

Opće je poznat podatak da pola sata tjelesne aktivnosti dnevno može smanjiti rizike za razvoj nekih oboljenja i utjecati na opću kondiciju. Potrebno je naglasiti i često zanemareni aspekt kod rekreacijskog sporta, a to je nužnost pravilnog zagrijavanja prije samog početka vježbanja kao i opuštanja na kraju vježbanja. Tijelo ne trpi isti stupanj mišićnog opterećenja kod rekreativaca kao kod natjecatelja, ali zahtjevi mišićno-koštanog sustava gotovo su isti u rekreacijskom i natjecateljskom sportu. Pogreške u istezanju, kao i preskakanje istezanja mišića, zglobova i vezivnog tkiva kod rekreativaca često uzrokuju teške ozljede. Kako bismo spriječili potencijalne ozljede u rekreacijskom sportu, valja voditi brigu i o podlozi te odgovarajućoj opremi, poput obuće i štitnika (ukoliko su potrebni), bez obzira na to što vježbamo zbog razonode.

Ozljeda se definira kao bilo koja vrsta ozljeđivanja ili oštećenja na ljudskome tijelu bez obzira na koji je način izazvana. Može biti prouzrokovana zbog prirode sporta (npr. košarkaši često uganu gležanj) ili okolinskih čimbenika (toplina ili hladnoća).

U fiziološkom smislu neše tijelo ne razlikuje sportsku od nesportske ozljede, odgovor organizma na ozljedu tkiva, kosti, organa ili sustava je uvijek jednak. U pojedinim spotovima veća je učestalost određenih ozljeda zbog pokreta i kretnji koje sportaš izvodi (primjerice teniski lakat) ili učestalih kontakata s drugim sportašima u timskim sportovima (udarci u rukometu). Teško je govoriti o učestalosti sportskih ozljeda s obzirom na kontekstualne čimbenike poput treninga, natjecanja, duljine izbivanja, same pripremljenosti igrača i sl.

Sportske ozljede se najčešće gradiraju prema vremenu potrebnom za oporavak i povratak prijašnjim aktivnostima:
Ozljede I. stupnja – ne ometaju sportaša/rekreativca u aktivnostima i sportu te ne ostavljaju posljedice nakon sanacije (primjer je nogometaš s ogrebotinom ramena koja ga ne ometa u treniranju)
Ozljede II. stupnja – zahtjevaju od sportaša/rekreativca da propusti barem jedan trening ili natjecanje, ali ne dulje od jednog mjeseca (primjer je košarkaš koji zaradi udarac u rame s posljedičnim djelomičnim pucanjem mišičnih niti)
Ozljede III. stupnja – sportaši/rekreativci mogu izbivati s treninga dulje od jednog mjeseca (primjer je upaljena tetiva kod odbojkaša)
Ozljede IV. stupnja – iste su kao i ozljede trećeg stupnja, međutim sportašu/rekreativcu potrebni su medicinska pomoć i intervencija (primjer je prijelom nadlaktične kosti kod skijaša).

Kako smo već ranije spomenuli, sve se više rekreativaca uključuje u različite sportske aktivnosti. Pritom je neizbježno da će jednom pretrpjeti neku ozljedu: dijelom zbog nepripremljenosti (loša kondicija, neodgovarajuće zagrijavanje, precjenjivanje mogućnosti, neodgovarajuća oprema itd.) i nestručnog vođenja treninga, ali i zbog toga što bavljenje sportom samo po sebi nosi veći rizik od ozljeđivanja (u sportu su česte ozljede).

Navedeno najbolje možemo objasniti na primjeru bolnog ramena. Rame se sastoji od zglobova koji povezuju ruku za trup. Bolno rame predstavlja ne samo bol u ramenu već i područja oko njega, a može potjecati iz zglobova i pripadajućih okolnih mišića, ligamenata, tetiva i živaca. Ako bol potječe iz ramena, obično se pogoršava pri pokretu ruke ili ramena. Takva vrsta boli obično nastaje nakon nekog događaja koji rekreativac može navesti – nakon udarca lopte, iznenadnog istezanja, naglog podizanja ili u kontaktu s drugom osobom. Uz to, rekreativac navodi i karakter bolova – javljaju se za vrijeme treniranja, prije, poslije ili stalno, odnosno bol je jaka, slaba, tupa, mukla, žareća i sl. Ukoliko je ozljedi prethodila trauma, obično je bol praćena oteklinom i hematomom. Međutim, ako se bol ne pogoršava pri pokretu ramena, vrlo je vjerojatno riječ o prenesenoj boli, koju uzrokuju tegobe vezane uz trbuh ili grudni koš. Tada uzrok treba tražiti u tegobama koje nisu izravno vezane uz sportsku aktivnost, nego uz zdravstveni status osobe.

Izvor korišten prilikom pisanja tekst:
Vaše zdravlje br.68 (10/09), autor: Vedrana Mužić, dr.med., spec. Fizikalne medicine i rehabilitacije

Preporučujemo:

Rheumamed krema protiv bolova

Capsi-med toplinski flaster
       

Povratak na blog